Metodologija
Teorija: Medijski pluralizam kao osnova demokratskog društva
Medijski pluralizam, kao sistem slobodnih i nezavisnih institucija zaduženih za javno informisanje, je osnovna karakteristika demokratskih društava, a raznovrsna medijska scena omogućava iznošenje sučeljenih stavova i kritikovanje onih koji su na vlasti.
Uopšteno govoreći, možemo razlikovati interni medijski pluralizam, koji se odnosi na to kako su društvene i političke razlike zastupljene u medijskim sadržajima (npr. prikazivanje različitih kulturnih grupa ili različitih političkih i ideoloških stavova) i eksterni medijski pluralizam, koji podrazumeva raznovrsnost vlasništva i vlasničke strukture, što se još naziva i „pluralizam“ pružalaca informacija.
Koncentracija na medijskom tržištu predstavlja rizik po raznovrsnost ideja, što je upravo suprotno od onoga što medijski pluralizam predstavlja. Razlikujemo nekoliko vidova koncentracije:
- kada svega nekoliko “igrača” ima dominantan uticaj na javno mnjenje i onemogućava da se druga mišljenja i perspektive čuju (koncentracija medijskog vlasništva);
- kada je medijski sadržaj jednostran i fokusiran na određene teme, ljude, ideje i mišljenja (koncentracija medijskog sadržaja);
- kada publika čita, gleda i sluša samo određene medije (koncentracija medijske publike).
Cilj: Kreiranje transparentnosti medijskog vlasništva
Uprkos tome što medijski pluralizam obuhvata mnogo dimenzija i suočava se sa mnogim rizicima, Monitor medijskog vlasništva (engl. Media Ownership Monitor - MOM) fokusira se na eksterni pluralizam, odnosno na koncentraciju medijskog vlasništva kao potencijalne pretnje medijskom pluralizmu.
Najveću prepreku predstavlja nedostatak transparentnosti medijskog vlasništva. Kako publika može da proceni pouzdanost informacija, kada ne zna ko ih obezbeđuje? Kako novinari mogu da rade dobro svoj posao, ako ne znaju za koga rade? Kako organi nadležni za medije mogu da se bore sa preteranom koncentracijom u medijskom sektoru, kada ne znaju ko upravlja medijima?
Monitor medijskog vlasništva stoga nastoji da promoviše transparentnost i da odgovori na pitanje ko zaista kontroliše medijske sadržaje tako što:
- daje informacije o tome ko su vlasnici najvažnijih medija iz svih sektora (televizije, radija, Interneta, štampe) kao i o njihovim relevantnim političkim, ekonomskim, prijateljskim porodičnim vezama;
- analizira potencijalni uticaj na formiranje javnog mnjenja na osnovu koncentracije publike;
- pojašnjava zakonsku regulativu o medijskom vlasništvu i koncentraciji, kao i implementaciju regulatornih mera zaštite.
Sredstva: Prikupljanje podataka i terenski rad
Posredstvom opšte metodologije, „Monitor vlasništva nad medijima“ (MOM) je osmišljen kao proces mapiranja, u nameri da stvori javno dostupnu bazu podataka koja se ažurira u kontinuitetu a koja navodi vlasnike svih relevantnih masovnih medija. Ista stvara transparentnost o tome ko je vlasnik medija, koje interese i povezanosti vlasnici imaju, u kojoj meri postoje zavisnosti i samim tim ko zaista ima potencijalni uticaj na javno mnjenje. Rad na terenu nije samo usmeren na otkrivanje ko ima ulog, već i na istragu ko na kraju kontroliše medije. Pored toga, MOM obezbeđuje kontekstualizaciju i kvalitativnu analizu procenom odnosnih tržišnih specifičnosti i pravnog okruženja u zemljama.
Prikupljanje podataka obavio je lokalni istraživački tim Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Kosovo u saradnji sa organizacijom Global Media Registry (GMR).
Medijska scena na Kosovu je složena i raznolika, sa mešavinom televizije, radija i onlajn platformi koje služe širokom spektru publike. Trenutno, štampani mediji na Kosovu bukvalno ne postoje, pošto su u potpunosti prešli u onlajn prostor, što je promena koja je prevashodno vođena velikim pristupom internetu i promenom ponašanja potrošača i uticajem KOVIDA-19.
Metodologija za izbor medija koristi sveobuhvatan pristup, oslanjajući se na domet, sadržaj i relevantnost svakog medija. U principu, ovi mediji su izabrani zbog svog širokog dometa i sposobnosti da oslikaju društvene, političke, ekonomske i kulturne realnosti Kosova. Ovaj izbor takođe uzima u obzir jezičku raznolikost Kosova, sa približno 80% medija koji opslužuju većinu koja govori albanski, oko 10% opslužuje manjinske zajednice iz srpskog govornog područja, a preostali ostale manjinske zajednice. Odabir medija na srpskom jeziku pratio je iste procese, osiguravajući da budu adekvatno zastupljeni. Integrisanjem rada koje su obavile istraživačke kompanije, kao što je UBO Consulting, kompanija za poslovna istraživanja i konsultantske usluge, onlajn alatke za uvid u metriku kao što je CrowdTangle, i detaljna saznanja sa terena, došli smo do informacija za naš proces odlučivanja u svim medijima: televiziji, radiju i u onlajn medijima.
Televizija - S obzirom na značajnu ulogu koju televizija nastavlja da igra na Kosovu, posebno među starijom populacijom i dijasporom, izbor televizijskih emitera je od primarne važnosti. Odabrane televizijske kuće zbirno obezbeđuju sveobuhvatno i uravnoteženo izveštavanje, i dopiru do oko 70% stanovništva putem zemaljskog prenosa i preko 70% putem kablovske televizije. Da bismo došli do informacija na osnovu kojih smo načinili naš izbor, iskoristili smo rad UBO Consulting-a. UBO-ove metrike uključuju procenat udela - deo stanovništva koje prati određeni televizijski program u određeno vreme. Ova metrika je ključna za dobijanje uvida u domet svakog kanala i raznolikost sadržaja. Cilj je da se zastupaju kanali kako na albanskom tako i na srpskom jeziku i da se uključe oni koji nude širok spektar sadržaja, kao što su vesti, aktuelnosti i zabavni program, time nudeći sveobuhvatan pogled na televizijsku medijsku scenu na Kosovu.
Onlajn mediji - Brzim porastom konzumacije digitalnih medija na Kosovu, posebno među mlađom populacijom, sposobnost jedne medijske kuće da se angažuje sa svojom publikom putem interneta i društvenih platformi predstavlja važan kriterijum za njen izbor. Sa 97% stanovništva sa pristupom internetu, onlajn mediji su postali ključni izvor informacija na Kosovu. Za razliku od tradicionalnih medija, onlajn mediji su izabrani na osnovu njihovog dometa utvrđenog analitikom i pokazateljima društvenih medija. Koristili smo istraživanje i analizu koju je priredio UBO Consulting da bismo stekli uvid u učinak i stope interakcije objava u javnim medijima, da bismo identifikovali onlajn medije na albanskom i srpskom jeziku. Međutim, naš izbor se nije zasnivao isključivo na najvećim brojevima, jer smo takođe imali za cilj da uključimo različite medijske kuće koje izveštavaju o različitim temama. Ovo obezbeđuje dobro zaokruženu zastupljenost onlajn medijskog pejzaža.
Radio - Metodologija odabira radio stanica oslikava metodologiju onlajn medija, koristeći metriku iz CrowdTangle-a za identifikovanje stope interakcije i angažovanja u periodu od januara do juna 2023. Prepoznajući značaj radija na Kosovu, posebno među dijasporom, stopa angažovanja predstavlja ključni faktor izbora. Sa mnogim radio stanicama koje su prešle i uključuju onlajn program pored tradicionalnih radio talasa, njihov domet se proširio, ne samo na nacionalnom nivou, već i među dijasporom. Ova tranzicija ne samo da je povećala njihovu pristupačnost, već je dovela i do povećanja prihoda za vlasnike stanica i na kraju podvlači ulogu radija u okretanju medijskog pejzaža ka manje tradicionalnim medijima. Uzimajući u obzir njihov domet i kako bi se obezbedila uravnotežena zastupljenost, odabrane su stanice i na albanskom i na srpskom jeziku.
Instrument: Priručnik - Monitor medijskog vlasništva
Prikupljanje podataka je obavljeno uz pomoć Priručnika koji sadrži sledeća poglavlja:
- Poglavlje A „Kontekst“ pruža uvid u medijsko tržište i daje relevantne informacije kao što su zakonska regulativa po pitanju vlasništva, opšte informacije o zemlji i posebni podaci o medijskoj sceni. Ovo poglavlje omogućava bolje razumevanje zaključaka narednih poglavlja i razumevanje procenjenih rizika po medijski pluralizam.
- Poglavlje B „Medijsko tržište“ daje pregled tipova medija koji imaju značajnu ulogu u formiranju javnog mnjenja, a koji su određeni na osnovu udela u gledanosti, čitanosti ili slušanosti. Odabrano je oko najviše desetak medija po kategoriji - televizija, radio, štampani mediji i Internet.
- Poglavlje C „Vlasništvo“ istražuje ko su vlasnici, akcionari ili ljudi sa najviše uticaja na relevantne medije. Na osnovu ekonomskih faktora, odnosno na osnovu prihoda, određene su najvažnije medijske kuće, čije je vlasništvo potom detaljno analizirano.
- Poglavlje D „Indikatori“ objašnjava indikatore koji su omogućili izračunavanje indeksa rizika po medijski pluralizam, čiji je uzrok kontrola vlasništva u medijima.
Priručnik je nastao na osnovu već postojećeg istraživanja o medijskom vlasništvu i medijskom pluralizmu. Indikatori su nastali po ugledu na Monitor medijskog pluralizma (Media Pluralism Monitor) Centra za medijski pluralizam i medijske slobode Instituta Evropskog univerziteta iz Firence (CMPF/ EUI), čiju je izradu finansirala Evropska unija.